Rune

Nastale su u drugom stoljeću prije nove ere među nordijskim narodima na severu Evrope, a predstavljaju, zapravo, slova starog alfabeta, koja su oduvjek bila povezana sa magijskim i proročkim značenjima.

Runski alfabet, koji se danas najčesće koristi za proricanje sudbine, sadrži 24 znaka. Osim imena, svaki znak ima i svoje proročko značenje.

Rune su drevno abecedno pismo, od kojeg svako slovo posjeduje ime koje ima značenje, kao i odgovarajući zvuk. Korištene u poeziji, gatanju, inskripcijama, ali nikad kao izgovorena riječ.

Rune kao pismo koje se uglavnom sastoji od ravnih linija, osmišljene su za urezivanje u tvrde površine kao u drvo, kamen, metal, kost. Nađene su urezane na nadgrobnim pločama, draguljima, te objektima u kućnoj upotrebi poput kutija, na okvirima vrata.

Runski simboli su urezavani u dijelove drveta, utisnuti u metal ili urezani u kožu koja je bila umakana u ljudsku krv, čime se smatralo da se pojačava potencija čarolije. Rune su se urezivale na amajlije, krigle, koplja, kolibe i brodove.

Od početka, Rune su preuzele ritualnu funkciju, korištene za proricanja, divinacija u kojima se prizivaju više sile koje mogu utjecati na živote i sreću ljudi.

Vještina runskih majstora doticala je svaki aspekt života, od sakralnih do najpraktičnih dijelova. Postojale su rune i čarolije koje su utjecale na vrijeme, plime, žetvu, ljubav, zdravlje, plodnost, rađanje i smrt.

U runskim divinacijama su se koristile grančice i kamenja jer su, kao prirodni objekti, utjelovljavali drevne moći. Najčešće su bile na glatkoj površini kamenčića s nacrtanim simbolima na jednoj strani.

Runski majstori su posjedovali kožne vrećice u kojima su bili ti kamenčići, na svakom po jedna runa. Protresli bi vrećicu i pobacali ih po podu. One rune koje su pale sa simbolima okrenutima prema gore su tada interpretirane.